ÿþ<HTML> <HEAD> <meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=windows-1250"> <Base target="index"> <style> <!-- A:link {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:visited {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:active {text-decoration:underline; color: #FF0000} A:hover {text-decoration: underline; color: #FF0000} --> </style> </HEAD> <BODY leftmargin=0 topmargin=0> <a name="vrh"> <div align="left"><font face="Arial"><font size = 2> <img src="../dugmici/linija.jpg" alt="POBUNJENI UM - web magazin"><br> <br><br></div> <table width=100%> <td width=7></td> <td> <font face=Arial size=5 color="#000000"><b>FILOZOFSKI ASPEKTI MODERNOG OLIMPIZMA</B><br> <font size=2>autor: Ljubodrag Simonovi<br> datum: 27/11/02<br> <br> <br> <div align=justify> sadr~aj: <P> <a href="olimpizam.htm#uvod" target="toc"><B>UVOD</B></a><BR> <a href="olimpizam.htm#duh" target="toc"><B>DUHOVNA KLIMA U KOJOJ JE NASTAO MODERNI OLIMPIZAM</B></a><BR> <table border=0 align=right valign=top><tr><td><img src="../slike/olimpizam.jpg" alt="moderni olimpizam" border=1 align=right></td></tr></table> <B>OLIMPIZAM I SOCIJALNI DARVINIZAM</B><BR> - - Apsolutizovanje "prava ja ega"<BR> - - Olimpizam i paternalizam<BR> - - Olimpizam i rasizam<BR> - - Olimpizam i pacifizam<BR> - - Kuberten i "volja za mo" Fridriha Ni ea<BR> <B>OLIMPIZAM I POZITIVIZAM</B><BR> - - Ideja reda<BR> - - Ideja progresa<BR> - - Olimpizam i nauka<BR> - - Olimpizam i um<BR> - - Olimpizam i mistika<BR> <B>MODERNI I ANTI KI OLIMPIZAM</B><BR> - - "Obnavljanje anti kih olimpijskih igara"<BR> - - Moderni i anti ki olimpijski paganizam<BR> - - Kubertenova "utilitarna pedagogija" i anti ka <i>paideia</i><BR> - - Moderni i anti ki "sport"<BR> - - Telo i duh<BR> - - Olimpizam i eros<BR> - - Stvaranje "pozitivnog oveka"<BR> <a href="olimpizam.htm#rel" target="toc"><B>OLIMPIZAM KAO POZITIVNA RELIGIJA</B></a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#rel1" target="toc">Olimpizam i hriaanstvo</a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#rel2" target="toc">Olimpijska dogmatika</a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#rel3" target="toc">Olimpijsko "sveto trojstvo"</a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#rel4" target="toc">Olimpizam i hriaanske crkve</a><BR> <B>OLIMPIZAM I MODERNA TELESNA KULTURA</B><BR> - - Kuberten i Ruso<BR> - - Kuberten i filantropski pokret<BR> - - <i>Mens fervida in corpore lacertoso</i><BR> - - Olimpizam i "filozofija u inka"<BR> <B>OLIMPIZAM I IGRA</B><BR> - - Kuberten i `iler<BR> - - Kuberten i Huizinga<BR> - - Olimpizam i "oaza sree"<BR> - - Olimpizam i fenomenologija igre<BR> - - Olimpizam i umetnost<BR> <a href="olimpizam.htm#demo" target="toc"><B>OLIMPIZAM I DEMOKRATIJA</B></a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#demo1" target="toc">Preobra~aj liberalizma u autoritarizam</a><BR> - - <a href="olimpizam.htm#demo2" target="toc">Olimpizam i ideja socijalne pravde</a><BR> <P><BR> <a name="uvod"><B>UVOD</B></a><BR> <P> Dvadeseti vek je za nama. Ako bismo pokuaali da odredimo koje pojave karakteriau ovo istorijsko razdoblje, sport bi svakako zauzeo posebno mesto. On je dobio onaj zna aj koji je religija imala u srednjem veku: olimpijske igre postale su najzna ajnija svetkovina savremenog sveta, a olimpijska ideja njegovo "humanisti ko" jevanelje. Moderni olimpijski paganizam oblik je u kome je kapitalizam deklasirao hriaanstvo (i druge religije) i postao najva~nije ideoloako sredstvo za integraciju ljudi u duhovnu orbitu kapitalizma. Kalendar vodeih sportskih manifestacija preuzeo je ulogu religijskih kalendara i postao duhovni sto~er, a stadion najva~nije kultno mesto savremenog sveta. Sport nije samo "ideoloaka zavesa iza koje se skriva realno zlo" (Adorno), ve i sredstvo bur~oazije za brisanje kulturnih tragova ove anstva i za uniatenje emancipatorskih tekovina graanskog druatva. Osnovna intencija modernog olimpizma nije stvaranje od sveta kulturne zajednice naroda, ve "civilizovanog" zverinjaka. Stadioni su postali savremeni koncentracioni logori u kojima se uniatava nada u bolji svet i stvaraju savremene horde varvara. Sport nije samo "opijum za druatveno strukturirani defekt" i kao takav "jedan od glavnih puteva bekstva" iz stvarnosti (From), ve i na in degenerisanja oveka: sportski spektakl je ritual putem koga kapitalisti ki "sveti duh" oplouje ljude i stvara od njih kapitalisti ki mutirane zveri. <P> Mit o modernom olimpizmu spada u krug mitova sa kojima ideolozi zapadnoevropskih kolonijalnih metropola nastoje da pribave "civilizatorski" legitimitet kolonizaciji sveta. On se nalazi u istom rangu sa mitom o "istra~iva kom" karakteru Kolumbovih putovanja i o "civilizatorskoj" prirodi katoli kog "misionarstva". Istovremeno, stvaranje mita o olimpizmu postaje stvaranje mitoloake svesti i mitoloakog odnosa prema principima na kojima se zasniva kapitalizam: <i>bellum omnium contra omnes</i> i apsolutizovani princip u inka izra~en u maksimi <I>citius, altius, fortius</I>. Olimpijske igre su "festival mladosti" (Kuberten), ato zna i procvat ~ivotne snage kapitalizma i obnavljanje vere u njegove "ve ne" vrednosti. Otuda takav zna aj dobija "sveti ( etvorogodianji) ritam" odr~avanja olimpijskih igara koji ni po koju cenu ne sme biti prekinut. Moderni olimpizam jedna je od najagresivnijih totalitarnih ideologija XX veka koja nastoji da uniati slobodarsko dostojanstvo oveka i "pomiri" (Kont) ga sa postojeim svetom nepravde. On je jedan od noseih stubova duhovnog svoda XX veka i kao takav glavno politi ko sredstvo za realizovanje jedne od najva~nijih intencija monopolisti kog kapitalizma: obra un s demokratskim institucijama i uspostavljanje neposredne vlasti nad radni kom klasom. Kubertenovo uputstvo, koje je namenio nacistima da bi im pomogao u stvaranju "novog (nacisti kog) poretka", da se prvo mora uspostaviti neposredna "vladavina u glavama" da bi mogla da se uspostavi uspeana vladavina u institucijama, ideja-vodilja je nosilaca danaanjeg "novog svetskog poretka". Sve vei broj sve krvavijih sportskih predstava treba da odvu e pa~nju ljudi od osnovnih egzistencijalnih pitanja i uniati im mo rasuivanja: sport postaje "najjeftinija duhovna hrana za mase" (Kuberten). <P> Kritiku olimpizma treba sagledati u kontekstu postajanja kapitalizma globalnim totalitarnim poretkom kojim upravljaju najmoniji kapitalisti ki koncerni. Oni uspostavljaju nadnacionalne institucije (NATO, MMF, STO itd.) koje postaju "zamena" za institucije koje se zasnivaju na suverenitetu graana i nacija, i ine ograde globalnog koncentracionog logora u koji vladajui kapitalisti ki centri moi nastoje da zatvore ove anstvo. Tzv. "meunarodne sportske asocijacije" su "trojanski konj" vladajuih svetskih politi kih grupa i multinacionalnih koncerna koje su, sa svojim autoritarnim ustrojstvom i "nadnacionalnim" pravilima, prve dovele u pitanje nacionalni i graanski suverenitet. One su najva~nije orue "novog svetskog poretka" za uniatavanje nacionalnih kultura i za integraciju ljudi u duhovnu orbitu kapitalizma - na nivou robova. Olimpizam je kruna "mondijalisti ke" ideologije koja briae sve normativne (obi ajne, moralne, pravne i religiozne) ograde koje sputavaju uspostavljanje globalnog kapitalisti kog totalitarizma. Sportom se nameu pravila koja su u suprotnosti s elementarnim ljudskim i graanskim pravima na kojima se zasniva moderno zakonodavstvo: segregacija po polu; pravo da se nanesu teake telesne povrede i ubije; monstruozna zloupotreba dece; status sportista kao modernih robova; upotreba dopinga i stvaranje od sportista eksperimentalnih zamor ia; nedemokratski status tzv. "meunarodnih sportskih asocijacija", pogotovu MOK-a kao autoritarne organizacije koja preko nacionalnih olimpijskih komiteta diktira pravila ponaaanja... Sve su to "detalji" koji ukazuju na to da je sport " isto" otelotvorenje socijalno darvinisti kog i progresisti kog duha kapitalizma i kao takav osnovno sredstvo za stvaranje globalnog pozitivnog jednoumlja: olimpizam je kult postojeeg sveta i filozofija pozitivnog ~ivota. <P> Mitoloaki odnos prema olimpizmu uslovio je i mitoloaki odnos prema njegovom utemeljiva u, Pjeru de Kubertenu. Bez preterivanja se mo~e rei da su ideolozi "slobodnog sveta", uz svesrdnu pomo njihovih kolega iz "realnog socijalizma", od Kubertena stvorili "novog Mesiju" ije olimpijsko jevanelje otkriva pravi smisao ljudskog postojanja. "Oseajui" da Kuberten spada u krug "izabranih", njegovi najodaniji poklonici proglasili su ga "bo~anskim baronom" i napisali legendarnu biografiju u kojoj se potvruje njegov mesijanski karakter i opisuje njegov mesijanski (olimpijski) put. Sam Kuberten dao je zna ajan doprinos izgradnji njegovog "bo~anskog" oreola. On je u modernom olimpijskom pokretu video "crkvu", u lanovima MOK-a "poverenike olimpijske ideje", svojevrsne apostole olimpizma, a sebi je, kao "duhovnom ocu" olimpijskog pokreta, namenio ulogu "vrhovnog sveatenika" modernog olimpijskog paganizma. Sediate MOK-a postaje novi Vatikan. Kada se ima u vidu Kubertenovo nastojanje da od olimpizma stvori vladajuu (religioznu, filozofsku i nau nu) misao modernog doba koja e ljudima dati novi smisao ~ivota, jasno je da se radi o svojevrsnoj mesijanskoj misiji. Ono ato daje posebnu dimenziju Kubertenu je to ato se on pojavljuje kao "obnovitelj" ("renovateur") anti kih olimpijskih igara, ato zna i kao glasnik olimpijskih bogova i kao takav spona koja povezuje helensku s modernom civilizacijom. Kuberten nastoji da stvori pozitivnog oveka i izgradi pozitivno druatvo polazei od stava da su se Grci "malo posveivali razmialjanju, a joa manje knjigama". Imajui u vidu da je Kuberten bio skriboman (objavio je preko 600 knjiga, eseja i govora) o igledno je njegovo nepoatovanje principa za koji se zalagao i koji predstavlja jedan od temelja pozitivnog ~ivota. Kubertena ne treba hvatati za re . Analiza njegovih dela jasno pokazuje da ona nisu napisana zato da bi itaoca podstakla na razmialjanje o bitnim ~ivotnim pitanjima, ve da bi ga fanatizovala i navela da se ponaaa u skladu sa interesima vladajuih parazitskih klasa. Kubertenovi olimpijski spisi su sinteza politi kih pamfleta i "istina" koje nastoje da dobiju biblijski karakter. Oni ne razvijaju kriti ko-slobodarsku, ve apologetsko-podani ku svest, ato zna i da odgovaraju "prakti noj" filozofiji koju zastupaju. <P> Mit o Kubertenu zasniva se na tvrdnji da je Kuberten posvetio svoj ~ivot stvaranju "boljeg sveta" u kome e vladati "mir" i "saradnja meu narodima", i da je zbog toga "obnovio" anti ke olimpijske igre i udahnuo im "novi" duh. Ako je to ta no, postavlja se pitanje zbog ega su dela Pjera de Kubertena - ija pisana zaostavatina iznosi preko 60 000 stranica - gotovo nepoznata javnosti? Kako je mogue da u najveem broju zemalja, u kojima je na pompezni na in proslavljena stogodianjica osnivanja olimpijskih igara, nije objavljen ni jedan redak iz Kubertenovih spisa? Da stvar bude bizarnija, glavni cenzori Kubertenovih dela su zvani ni " uvari" njegove olimpijske ideje. Najva~niji razlog za ovakav odnos olimpijske gospode prema "bo~anskom baronu" je taj, ato se Kuberten u svojim najva~nijim delima pojavljuje kao militantni predstavnik evropske bur~oazije koji razrauje strategiju i taktiku obra una s radnim "masama", ~enom i "ni~im rasama". Kubertenovi olimpijski spisi su politi ke lekcije vladarima sveta kako da se, upotrebom sporta i telesnog drila, efikasno obra unaju sa slobodarskom borbom potla enih i uspostave globalnu dominaciju. To je jedan od osnovnih razloga ato gospodi iz MOK-a, kao i gospodi iz nacionalnih olimpijskih komiteta, ne pada na pamet da, ni nakon aest decenija od njegove smrti, objave Kubertenova sabrana dela, ve podmeataju javnosti izvode iz njegovih spisa u obliku "Izabranih tekstova" ("Textes choisis") iz kojih je izostavljeno gotovo sve ono ato ukazuje na pravu prirodu njegove olimpijske doktrine. Kada se ima u vidu da je Kuberten otvoreno tvrdio ono ato graanski ideolozi po svaku cenu nastoje da prikriju, da je kapitalizam nepravedan poredak, postaje jasnije zbog ega graanska teorija sistematski "zaobilazi" Kubertenova dela. <P> `to se ti e toliko isticane teze o "nepoliti nosti sporta", i po onima koji glorifikuju olimpizam i njihovog "osniva a", prava "veli ina" Kubertena nije u tome ato je doprineo razvoju sporta, ve ato je od sporta stvorio "sredstvo za uspostavljanje mostova saradnje meu narodima". Kubertenov olimpijski anga~man postaje simbol "politike mira", a on - "politi ar mira". Kada se to ima u vidu, mo~e se bolje razumeti zbog ega su graanski teoreti ari izbrisali iz Kubertenove biografije poslednju dekadu njegovog ~ivota u kojoj se Kuberten otvoreno pojavljuje u ulozi reklamnog agenta nacisti kog re~ima, i zbog ega je jedan od najpoznatijih kubertenologa Iv Pjer Bulonj proglasio Kubertena "aizofreni arem" - da bi "objasnio" njegovu slepu odanost nacistima i oduaevljenje Hitlerom. O uvati mit o "Kubertenu mirotvorcu", koji je bio fanati ni zagovornik autoritarizma i kolonijalizma, nemogu je zadatak koji stoji pred ideolozima olimpizma. Stoga je jedna od glavnih preokupacija kubertenologa da zaatite olimpijski mit od samog "oca" modernih olimpijskih igara: da bi sa uvali "verodostojnost" kopije, "nastavlja i" uniatavaju original. <P> Polazei od istih onih kriterijuma po kojima je Kuberten proglaaen "bo~anskim baronom" i "jednim od najveih humanista XX veka", i naciste bi trebalo proglasiti za "humaniste" i "mirotvorce". Nisu li Berlinske olimpijske igre odr~ane "u znaku mira" i "meunarodne saradnje"? Nije li Hitler na Berlinskim olimpijskim igrama izgovorio " uvene" re i: "Neka se olimpijski plamen nikada ne ugasi!"? Nisu li nacisti okon ali arheoloaka iskopavanja anti ke Olimpije, emu je Hitler dao odlu ujui doprinos sa 300 000 rajhs maraka? Nije li Hitler dao nalog svom arhitekti Albertu `peru da izradi projekt najveeg olimpijskog stadiona na svetu koji e moi da primi 400 000 ljudi? Nisu li nacisti prvi organizovali noaenje "olimpijskog plamena" iz "svete" Olimpije do Berlina - koji je trebalo da simbolizuje organsku povezanost helenske civilizacije i faaisti ke Nema ke - ato e postati jedan od najzna anijih simbola olimpijskih igara? Nije li Kuberten proglasio nacisti ke Olimpijske igre, koje su po njemu bile "obasjane hitlerovskom snagom i disciplinom", za uzor buduim olimpijskim igrama, a Hitlera "za jednog od najveih graditelja modernog doba"? Nije li Kuberten, kao i gospoda iz MOK-a, bezrezervno podr~ao naciste i poverio im svu svoju pisanu zaostavatinu sa molbom da sa uvaju njegovu olimpijsku ideju od izvitoperenja, kao i "misiju" da zakopaju njegovo srce u anti koj Olimpiji? <P> Nastojei da pribave "humanisti ki" legitimitet olimpizmu, graanski teoreti ari se slu~e izrazima koji ozna avaju opate-ljudske vrednosti koje su airom sveta prihvaene kao najviai izazov za oveka: "mir", "meunarodna saradnja", "mladost", "zdravlje", "progres", "lepota"... Dominacija humanisti kih ideala u olimpijskoj retorici upuuje na to da olimpijske igre nisu vrednosno neutralna pojava i kao takve s onu stranu dobra i zla. Naprotiv, sve se ini da olimpizam postane sinonim za humanizam. Tako rat izmeu nacija na sportskom polju postaje "miroljubiva saradnja", a najostraaeniji zagovornici rata i faaisti ki zlikovci, navla ei "svetu" olimpijsku odoru, postaju "mirotvorci": olimpijska mitologija ogledalo je u kome najgore zlo dobija aneoski izgled. Olimpizam ne te~i miru, ve pacifikovanju potla enih da bi se predupredila njihova borba protiv poretka koji se zasniva na tiraniji bogataake "elite". Pod maskom "meunarodne saradnje" na sportskom terenu se sistematski usmerava nezadovoljstvo ljudi, koje proisti e iz njihovog poni~avajueg druatvenog polo~aja, protiv drugih nacija i posti~e "nacionalna integracija" sa kojom se "prevazilazi" klasno ustrojstvo druatva i prikriva klasna eksploatacija. Istu ulogu ima klupski sport: lige postaju institucionalizovani rat izmeu obespravljenih i na taj na in kontrolisani oblik njihovog pacifikovanja (depolitizovanja). Istovremeno, ubacivanjem najviaih ljudskih ideala u olimpijsku retoriku nastoji se spre iti da oni postanu polaziate za kritiku ideje i prakse olimpizma. Tako olimpijske igre postaju, shodno "anti kim tradicijama", simbol "mira", iako je protagonistima te teze jasno da su anti ke olimpijske igre bile "sveto primirje" i kao takve duhovna priprema za nastavak rata - ato je bio najva~niji zahtev koji je Kuberten postavio "njegovim" olimpijskim igrama. Interesantno je da graanski teoreti ari "ne primeuju" da u Kubertenovom olimpijskom "humanizmu" nedostaju ideje bez kojih se ne mo~e zamisliti moderno druatvo: sloboda, jednakost i bratstvo. Za Kubertena, tog "velikog francuskog patriotu", meu olimpijskim simbolima nema mesta za francusku "trobojku", ato samo govori da je moderni olimpizam obra un s emancipatorskim tekovinama modernog druatva. <P> `to se ti e Kubertenovog fanati nog zalaganja da o uva " istotu" sporta, kao idealizovanog otelotvorenja izvornih principa kapitalizma, od pogubnog uticaja komercijalizma, od samog osnivanja olimpijskih igara bilo je jasno da je to izgubljena bitka. Od njegovog nastanka sport je deo kapitalisti kog sistema privreivanja i kao takav na in integrisanja oveka u kapitalisti ki poredak. O tome }an-Mari Brom: "Istorijski gledano, sport je nastao sa razvojem industrijskog kapitalizma. On je od samih svojih po etaka bio vezan za mehanizme investiranja, cirkulacije i oplodnje kapitala. Tek ato se rodila, institucija sporta odmah je doala u ruke trgova kom kapitalu i bila iskoriaena kao izvor profita. Prodaja sportskog spektakla i klaenje nisu se pojavili sa nastankom sportskog profesionalizma, ve sa prvim oblicima institucionalizovanog organizovanja sportskog takmi enja." Ulaskom kapitalizma u zavranu fazu njegovog razvoja ("potroaa ko druatvo") izvraena je potpuna komercijalizacija sporta: umesto nacionalnih zastava, na olimpijskim igrama dominiraju znamenja kapitalisti kih firmi; umesto religio athletae, vlada duh novca; umesto "crkve", olimpijske igre postale su "vaaar"; umesto da su otelotvorenje "svetosti" olimpijskih ideala, sportisti su "cirkuski gladijatori"; umesto da su olimpijska gospoda iz MOK-a asni " uvari olimpijskog duha", oni su postali beskrupulozni trgovci koji su od olimpijskih igara napravili prljavi "posao" vredan milijarde dolara. <P> Interesantno je da je graanska teorija posvetila veoma skroman prostor razmatranju sporta i olimpizma. Nedostatak ozbiljnih analiza olimpizma, koje bi stvorile mogunost za njegovo demitologizovanje, ne govori o filozofskoj i socioloakoj "neozbiljnosti" olimpijske doktrine, ve o prvorazrednom zna aju koji sport ima za o uvanje postojeeg sveta. Graanski teoreti ari to ne kriju. Za vodeeg ameri kog sociologa sporta Alena Gatmana, "sport je temeljni element druatvene realnosti" i "potpuno je nemogue zamisliti kako bismo mogli da nastavimo da ~ivimo bez njega". Polazei od sve turobnije realnosti nema kog druatva Kristian fon Krokov, jedan od najozbiljnijih nema kih teoreti ara sporta, postavlja pitanje: "Ali, ata je uistinu naaa civilizacija, pored sportskih igara i takmi enja, stvarno u stanju da ponudi mladima - a da to nije droga ili nasilje?" Otuda ne udi bespoatedni odnos graanskih teoreti ara prema kriti arima olimpizma. Tako je za Pola Vejna kritika olimpizma "stvar ekstremista, filozofa cinika, koji hoe da svedu humanizam na prirodnu i gotovo ~ivotinjsku jednostavnost." <P> Graanski teoreti ari odvajaju Kubertenovu olimpijsku filozofiju od njegove socijalne (politi ke) teorije da bi od njegovih misli napravili nadistorijske "humanisti ke" principe. Isto se deaava sa sportom: oni izvla e sport iz istorijskog i druatvenog konteksta ("sport nema niata sa politikom") i svode ga na pojavu <i>sui generis </i> i na taj na in nastoje da spre e demitologizovanje sporta kao konkretne istorijske (druatvene) pojave. O tome Pol Ho : "Tako, kada Johan Huizinga ili Pol Vajs piau o filozofiji sporta, oni se usresreuju na jezik ili na opate principe igara koji su bili primenjivani od strane razli itih druatava, u razli ito vreme, pod razli itim uslovima; pored toga, oni skoro u potpunosti zanemaruju bilo koje efekte koje su ti socijalni uslovi mogli da imaju. Tako smo prepuateni "filozofiji" sporta koja stoji izvan istorije i druatva, i zbog toga je gotovo u potpunosti bezvredna." "Razvoj sporta" doveo je graansku teoriju do njenog kraja i obezvredio argumente sa kojima graanska teorija utemeljuje, opravdava i idealizuje sport. Kapitalizam je obesmislio kako liberalisti ki zasnovanu kritiku sporta, tako i moralisti ku i "socijalisti ku" teoriju sporta. Propali su i svi pokuaaji da se uspostavi "drugi put" (Rigauer) u razvoju sporta koji se zasniva na Habermasovoj i Plesnerovoj kritici sporta kao "odslike industrijskih procesa rada". `to se ti e graanske antropologije, i nju je kapitalizam "prevaziaao" u obliku "filozofije u inka". ovek viae nije "zver", ve je postao "samodestruktivno bie" koje te~i da po svaku cenu postigne vei rezultat (rekord): "priroda" oveka postaje otelotvorenje destruktivne prirode kapitalizma. Treba rei i to da su filozofska razmatranja o sportu optereena i nerazumevanjem i predubeenjima, ato je dovelo dotle da ak i mislioci poput Jegera, Bloha, Sartra i Horkhajmera nisu u stanju da sagledaju suatinu sporta kao konkretne istorijske pojave: Jeger svodi sport na anti ki agon; Bloh se dr~i iluzije da je sport vrednosno neutralna pojava i da postoji "dobar" i "loa" sport zavisno od toga da li se nalazi "levo" ili "desno"; Sartr u sportu vidi put koji oveka vodi ka biu; Horkhajmer, koji nari e nad sudbinom filozofije, poziva u pomo sport da bi se spasle najva~nije vrednosti kapitalizma - od samog kapitalizma. Pokazalo se da borba za filozofiju i istovremeno podr~avanje sporta, koji je glavno sredstvo kapitalizma za obra un s umom, nije samo beznade~an, ve i poguban posao. <P> Osnovni pojam koji se u radu koristi kao polaziate za kritiku kapitalizma nije Marksovo "otuenje" (Entfremdung), ve destrukcija. Polazei od Marksovog najva~nijeg metodoloakog postulata da je "anatomija oveka klju  za razumevanje anatomije majmuna", postavlja se opravdan zahtev da se uspostavi kriti ko polaziate koje ima u vidu monopolisti ki kapitalizam u njegovoj poslednjoj "potroaa koj" fazi razvoja, u kojoj su se do kraja razvile protivre nosti kapitalizma kao destruktivnog poretka koji sve dramati nije dovodi u pitanje opstanak ove anstva. Razvoj kapitalizma kao poretka destrukcije ne obezvreuje samo graansku misao, ve baca novo svetlo na Marksovu kritiku kapitalizma dovodei u pitanje njenu utemeljenost i aktuelnost. Za razliku od graanskih teoreti ara za koje kapitalizam predstavlja kraj istorije, ime su sterilisani njegovi menjala ki potencijali, za Marksa se prava vrednost kapitalizma ogleda u tome, ato se u njegovom "krilu" stvaraju mogunosti za iskorak u novo druatvo koje e biti realizacija najviaih humanisti kih stremljenja ove anstva koja su uobli ena u osnovnim principima Francuske graanske revolucije: Liberte, Egalite, Fraternite. Marks je bio sledbenik Hegelove dijalektike istorije: istorija je put oslobaanja oveka, a osloboenje oveka od robovanja prirodi, ato zna i ovladavanje prirodnim moima, osnovni je uslov ljudske slobode. Otuda takav zna aj dobija razvoj proizvodnih snaga: "Nikada neka druatvena formacija ne propada pre nego ato budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana, i nikada novi, viai odnosi proizvodnje ne nastupaju pre nego ato se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu ve rodili u krilu samog starog druatva. Stoga ove anstvo postavlja sebi uvek samo one zadatke koje mo~e da reai..." I dalje: "Proizvodne snage koje se razvijaju u krilu bur~oaskog druatva stvaraju materijalne uslove za reaenje" - "antagonizma koji poti e iz druatvenih ~ivotnih uslova individue". "Zato se sa tom druatvenom formacijom zavraava praistorija ljudskog druatva." Klju ni problem Marksove teorije le~i u njenom definisanju odnosa kapitalisti kog na ina razvoja proizvodnih snaga prema prirodi. Po Marksu se priroda, kao "anorgansko telo" oveka, otuuje od oveka putem otuenog rada koji mu oduzima "predmet njegove proizvodnje". Ukoliko kapitalisti ki na in razvoja proizvodnih snaga ne predstavlja samo "posedovanje" i "upotrebljavanje", ve i uniatavanje prirode, to zna i da on oveka dovodi u sve veu zavisnost od onoga ato je od prirode ostalo. Umesto da je kapitalizam poredak u kome se stvaraju uslovi za "skok iz carstva nu~nosti u carstvo slobode" (Engels), on ukida svaku mogunost oslobaanja oveka. Sa kapitalizmom se ne okon ava samo "praistorija" ljudskog roda, ve i njegov opstanak. Marks je podredio dijalektiku kapitalizma dijalektici istorije i prenebregao specifi nost kapitalisti kog razvoja proizvodnih snaga koji ne dovodi samo do ovladavanja ovekom (putem tehnike) od strane kapitala i otuenja oveka od prirode, ve i do uniatavanja ~ivota. Iz toga sledi da odnos oveka prema sebi, drugim ljudima i prirodi nije posredovan samo "otuenim radom", ve destruktivnom prirodom kapitalisti kog na ina proizvodnje. ovek se u procesu kapitalisti ke reprodukcije ne "otuuje" samo od sebe i svoje "organske" prirode, ve se degeneriae postajui orue kapitala za uniatavanje sveta. Pokazalo se da ove anstvo ne "postavlja sebi uvek samo one zadatke koje mo~e da reai", ve da kapitalizam postavlja pred ove anstvo "zadatke" koji se svode na sau esniatvo u uniatavanju ~ivota. Ono ato uslovljava dinamiku i dramatiku kapitalisti kog "progresa" je to ato kapitalizam od posledica uniatavanja ~ivota stvara izvore profita, pri emu stvarala ke moi oveka postaju sredstvo za razvoj destruktivnih moi kapitalizma i za ubrzanje procesa destrukcije. Da je re  o krupnoj protivre nosti u Marksovoj teoriji koje je on bio svestan, govori i Marksov "previd" Furijeovog upozorenja, napisanog po etkom XIX veka, koje je ina e izuzetno plodonosno polaziate za kritiku kapitalizma: "Tako se naaa druatva, unato  usavraiteljima i zastupnicima nepokretnosti, nalaze u slo~enom nazadovanju, to jest u materijalnom nazadovanju zbog sve veeg uniatavanja auma, padina, izvora, klimatskih prilika..." Meutim, upravo Marksova teorija pru~a mogunost da se doe do pojma istinskog napretka i uspostavi kriti ka distanca prema kapitalizmu: samo je onaj razvoj proizvodnih snaga prihvatljiv koji vodi oslobaanju oveka od zavisnosti prirodi, a ne onaj koji vodi njenom uniatenju. Razvoj proizvodnih snaga jeste nu~an, ali ne i dovoljan uslov progresa. U danaanjim uslovima, progresivan je onaj poredak koji je u stanju da zaustavi kapitalisti ku maaineriju smrti i sa uva prirodu i ove anstvo od uniatenja. <P> Ekocidna kapitalisti ka pomama uslovljava razvoj genocidne doktrine i prakse koje predstavljaju "prevazila~enje" kako Maltusove teorije, tako i nacisti kog varvarizma: uniatenje sve veeg broja ljudi postaje osnovni uslov za pre~ivljavanje sve manjeg broja ljudi. Kao ato su nacisti ke Olimpijske igre bile "mirotvora ka" maska iza koje su se odvijale u~urbane pripreme za istrebljenje Jevreja, Slovena i Roma da bi se obezbedio "~ivotni prostor" (Lebensraum) "arijevcima", tako je danaanji meunarodni sport spektakularna "mirotvora ka" dimna zavesa sa kojom se prikriva namera "novog svetskog poretka" da uniati najvei deo ove anstva da bi se obezbedio opstanak "zlatnoj milijardi" iz najrazvijenijih kapitalisti kih zemalja Zapada - koja neatedimice uniatava ~ivot na zemlji. Istovremeno, sve dramati nije su eljavanje ove anstva sa sve realnijom mogunoau kona nog uniatenja ~ivota smanjuje mogunost tra~enja demokratskih alternativa razvoja. Stvaranje "novog svetskog poretka", putem koga multinacionalni koncerni nastoje da uniate institucionalnu strukturu dr~ava, koja pru~a mogunost za izra~avanje suverene politi ke volje graana i odbranu njihovih egzistencijalnih interesa, uslovljeno je kapitalisti kom destrukcijom. Razvoj totalitarnog uma ide ruku pod ruku sa uniatavanjem ~ivota: kapitalizam uniatava demokratske institucije i klicu novum-a koji je stvoren u graanskom druatvu i uspostavlja globalni faaizam koji se zasniva na ekocidnom terorizmu. <P> U radu je primenjen metod koji je Marks primenio u kritici religije: kritika religije postaje "kritika doline suza" iji je fantasti ni oreol religija, s tim ato kritika modernog olimpijskog paganizma postaje kritika kapitalisti ke doline smrti iji je olimpizam spektakularni oreol. Sport ima prvorazredni zna aj kao polaziate za razvoj savremene kriti ke teorije druatva. Ono ato daje novi kvalitet savremenoj kritici olimpizma je postajanje kapitalizma " istim" poretkom destrukcije, ato baca novo svetlo na sport kao otelotvorenje njegovih vladajuih odnosa i vrednosti i na olimpizam kao njihov bo~anski oreol. Sport je postao industrija smrti i kao takav je ogledalo u kome se vidi pravo lice kapitalizma. Apsolutizovanjem socijalno darvinisti kog principa <i>bellum omnium contra omnes</I> i progresisti kog principa <I>citius, altius, fortius</I> otvoren je proces samouniatenja ove anstva. Sport je oblast u kojoj je zaokru~en proces destrukcije oveka i kao takav je slika odnosa kapitalizma prema prirodi. Sportista nije samo radna snaga, kako to tvrde Habermas i Rigauer u svojoj kritici sporta, ve i orue za rad i predmet obrade, a sport nije samo oblik dekultivizovanja, ve je transparentni oblik denaturalizovanja (robotizovanja) oveka. Sve vei jaz izmeu bioloakih mogunosti oveka i zahteva koji "progres" postavlja pred njega, generator je sve vee represije nad ovekom i sve monstruoznijeg uniatavanja njegovog tela i psihe : sportista postaje kapitalisti ki surogat oveka. Olimpizam, kao politi ka teorija sporta, nije samo oblik stvaranja civilizacije bez kulture, ve i ideologija smrti. "Razvoj sporta" na najo igledniji na in potvruje istinu da ne postoji bilo koji mehanizam u kapitalizmu koji je u stanju da skrene uspostavljeni "progres" sa puta destrukcije, i da su institucije graanskog druatva i njegov normativni svod postali sredstvo za zaatitu i razvoj kapitalizma. Najgore je proala graanska teorija: ideolozi kapitalizma postali su ista i njegovih prljavih tragova i grobari ove anstva. I kapitalizam "jede" svoju duhovnu decu. <P> Sport je postao simboli ni pokazatelj kraja civilizacije koja se zasniva na socijalno darvinisti koj doktrini i apsolutizovanom principu u inka: princip konkurencije postao je princip dominacije, dok je princip progresa postao princip destrukcije. Od ideologije kapitalisti kog druatva u nastajanju i razvoju, olimpizam je postao ideologija kapitalisti kog druatva u raspadanju ija nagomilana destruktivna mo preti da uniati ove anstvo. Na sportskim terenima ne vlada vizionarski, ve apokalipti ki duh. Sport je postao najefikasniji na in uvla enja oveka u sve stravi niji kovitlac samodestruktivnog bezumlja, koji stvara kapitalisti ki progres, koji je analogan samodestruktivnoj pomami anti kih polisa koja je dovela do propasti helenskog sveta. On nije samo sredstvo za uniatavanje svesti o sve pogubnijim posledicama daljeg razvoja kapitalizma, ve i svesti o postojanju objektivnih mogunosti za njegovo prevazila~enje i za realizaciju ideja-vodilja Francuske graanske revolucije. Imajui u vidu sve stravi nije razmere uniatavanja sveta, mo~e se rei da je olimpizam kapulja a koju je d~elat stavio na glavu ove anstvu pre nego ato e da zamahne sikirom. Stvari su dovedene do kraja: ili e ove anstvo uniatiti kapitalizam, ili e kapitalizam uniatiti ove anstvo. <P> <BR> <a name="duh"><B>DUHOVNA KLIMA U KOJOJ JE NASTAO MODERNI OLIMPIZAM </B></a><BR> <P> <BR> Moderni olimpizam nastao je kao poseban (ne i zaseban) i relativno celovit duhovni pokret krajem XIX veka. Njegova priroda uslovljena je prirodom kapitalisti kog druatva, kao ato je priroda anti kog olimpizma bila uslovljena prirodom helenskog robovlasni kog druatva. Moderna olimpijska filozofija, olimpijski pokret, kao i sama praksa modernog olimpizma, nemaju izvoriate u Kubertenovoj olimpijskoj misli: svi bitni elementi olimpizma bili su stvoreni pre nego ato je Kuberten inicirao organizovanje olimpijskih igara kao meunarodnog sportskog takmi enja i proglasio olimpizam za najviau i jedinu pravu religiju. <P> Olimpijski pokret nije nastao na temelju razvoja sporta, ve pod uticajem duhovne klime koja je vladala u Zapadnoj Evropi u drugoj polovini XIX veka koja je rezultat viae faktora. Re  je, pre svega, o industrijskoj revoluciji, koja je zapo ela u XVIII veku da bi svoj puni razvoj do~ivela krajem XIX veka, koja je bila osnov za izgradnju mita o "neograni enim mogunostima razvoja nauke i tehnike" na kome se zasniva olimpijski "progres" - ija je bit izra~ena u poznatoj maksimi <i>citius, altius, fortius</i>. Zatim, o razvoju monopolisti kog kapitalizma i institucionalizovanju novih centara ekonomske i politi ke moi koji nastoje da itavo druatvo zauvek podrede ostvarivanju svojih interesa. Na udaru su se naale demokratske institucije, koje su nastale kao rezultat politi ke borbe naprednog graanstva i radniatva, i u tom kontekstu sve vei zna aj dobija stvaranje novog totalitarnog mehanizma vlasti koji e biti ekskluzivno politi ko sredstvo u rukama bur~oazije. Nova bogataaka "elita" te~i da stvori takvu univerzalnu i globalnu ideologiju koja e da sledi progresisti ki duh novog vremena i koja e po svojoj prirodi biti analogna onoj koju je imala aristokratija u srednjem veku u vidu hriaanstva. Radi se o nastojanju da se ukloni emancipatorsko naslee antike, hriaanstva, renesanse, prosvetiteljstva i Francuske graanske revolucije, da se "koriguje" liberalisti ka doktrina, da se zatre socijalisti ka (komunisti ka) ideja i da se uspostavi neposredna duhovna dominacija bur~oazije nad sve brojnijim i klasno svesnijim radniatvom. Sport, kao otelotvorenje osnovnih principa na kojima se zasniva kapitalisti ko druatvo u " istom" obliku (<I>homo homini lupus est</I> i <I>bellum omnium contra omnes</I>), postaje idealno sredstvo za militarizovanje vladajue klase i za pacifikovanje (depolitizovanje) radniatva i njegovu duhovnu integraciju u vladajui poredak. Institucionalizovanjem sporta, krajem XIX veka, stvoren je mehanizam koji e postati glavna "ideoloaka policijska snaga" (Ho ) bur~oazije za "uspostavljanje reda u glavama ljudi" (Kuberten) uniatavanjem njihove kriti ko-menjala ke svesti i stvaranjem karaktera lojalnog i upotrebljivog graanina. <P> Kubertenovo nastojanje da "obnovi olimpijske igre" predstavlja sled doktrine koja u sportu vidi orue vladajue klase za ostvarivanje njenih politi kih i ekonomskih ciljeva. Izvorna intencija Kubertenovog olimpizma (koji je samo jedna od olimpijskih ideja koja je nastala u XIX veku) je koriaenje meunarodnog sporta kao sredstva za izazivanje promena u francuskom akolskom sistemu (poput onih koje je Tomas Arnold uveo u engleske javne akole) koje e omoguiti da se od bur~oaske mlade~i stvore nove falange koje e obezbediti kolonijalnu ekspanziju Francuske. "Povratiti kolonijalnu slavu Francuske!" ("<I>Rebronzer la France!</I>") i "Obogatite se!" ("<I>Enrichissez vous</I>!") bili su pokli i sa kojima je Kuberten, sa govornice Sorbone, nastojao da pokrene francusku bur~oaziju u nove kolonijalne pohode. U izvornom smislu olimpijska ideja ima u vidu takmi enje Francuske sa "civilizovanim nacijama", pre svega sa Engleskom koja je, kao vodea kolonijalna sila, bila za Kubertena neprikosnoveni uzor. Krajnji cilj "mirnodopskog" takmi enja na sportskom polju bio je duhovna integracija najmonijih dr~ava Zapadne Evrope radi uspeane kolonijalne ekspanzije. Ono ato je olimpijskoj ideji, iji je predstavnik Kuberten, omoguilo da postane globalna duhovna mo je to ato se pojavljuje kao ideoloaka perjanica imperijalizma. Meunarodni sport se "pretopio" u olimpijski pokret putem kolonijalne ideologije, a ne na temelju nastojanja nacija da meusobno sarauju. Moderni olimpijski pokret nije nastao kao rezultat anga~ovanja naprednih snaga sveta radi duhovnog ujedinjavanja ove anstva na humanisti kim osnovama, ve kao rezultat anga~ovanja evropske aristokratije, vodeih kapitalisti kih i vojnih krugova koji nastoje da dou do novih sirovinskih i energetskih izvora, jeftine radne snage i novih tr~iata. Interesi evropskog kapitalizma ine izvoriate "olimpijskog internacionalizma" - evropska kolonijalna ekspanzija motor je koji pokree Kubertenov olimpizam i daje mu pravac. On je bio i ostao jedan od oslonaca kapitalisti kog globalizma koji se u raznim oblicima i sa raznim protagonistima pojavljuje u modernom dobu. Olimpijski "misionari" dobijaju zadatak da u ine ono ato nije poalo za rukom katoli koj crkvi kao dominirajuoj duhovnoj sili Zapada: da izvrae duhovno kolonizovanje sveta. Olimpizam je prvi duhovni pokret u istoriji koji je dobio globalnu dimenziju - postajui vesnik globalnog kapitalisti kog totalitarizma. On je jedan od noseih stubova danaanjeg (ameri kog) "novog svetskog poretka", kao ato je bio jedan od duhovnih oslonaca faaisti kog "novog poretka", ili novog kolonijalnog poretka koji je, krajem XIX i po etkom XX veka, Kuberten nastojao da uspostavi. Koristei se Ho ovom formulacijom moglo bi se rei da je olimpizam globalna ideoloaka policijska snaga protagonista "novog svetskog poretka", dok je olimpijski pokret svojevrsna "internacionala" kapitala i vodeih grupa politi ke moi, koja je otelotvorena u MOK-u i drugim tzv. "meunarodnim sportskim asocijacijama", sa kojima se nastoji ukloniti meunarodni pravni poredak i uspostaviti globalni totalitarizam. Analiza olimpizma nas upuuje na sledei zaklju ak : onaj ko vlada svetom - vlada olimpijskim pokretom. U tom kontekstu maksima "va~no je u estvovati" (koja se pripisuje Kubertenu) zna i: va~no je igrati po pravilima koja diktiraju gospodari sveta i dii ruke od borbe za slobodu. Neka ja i vladaju, a slabiji neka im se pokore - to je suatina olimpijske poslanice. <P> Moderni olimpizam ne proisti e iz odreene religije ili kulture, ve je otelotvorenje "mondijalisti kog" duha imperijalisti kog kapitalizma u " istom" obliku i kao takav obra un s tradicionalnim religijama, nacionalnim kulturama, slobodarskim duhom, kriti kom sveau i umom. Nije slu ajno ato Meunarodni olimpijski komitet nije postao steciate slobodarski opredeljenih umetnika i filozofa, ve zemljoposednika, oficira, bankara, industrijalaca, birokrata, i ato su njegove vodee li nosti bili lanovi ili neskriveni simpatizeri faaisti kih partija i pokreta. Kubertenovo pozivanje na iskasapljenu i idealizovanu helenisti ku kulturu samo je maska sa kojom se nastoji pribaviti "kulturni" legitimitet socijalno darvinisti kom i progresisti kom principu na kojima se temelji kapitalisti ko druatvo, koji su otelotvoreni u sportu. Ideja o "obnavljanju anti kih tradicija" pala je na pogodno tle budui da su se mnogi pripadnici evropske humanisti ke inteligencije, razo arani vladajuom duhovnim klimom, okrenuli ka antici nastojei da u idealizovanoj slici helenske civilizacije pronau duhovno okrepljenje i podraku za svoja humanisti ka stremljenja. To je jedan od osnovnih razloga ato Kubertenov mitoloaki i prokrustovski odnos prema antici nije naiaao na otpor graanske filozofske i istoriografske misli. Istovremeno, okretanje ka antici postaje na in obra una s idejom budunosti koja se razvija na temelju Marksove kritike kapitalizma i njegove socijalisti ke (komunisti ke) doktrine. Klasicisti ka "odbrana humanizma" postaje odbrana uspostavljenog poretka. Pored toga, "borba za obnavljanje" anti kog duhovnog naslea postaje sastavni deo borbe izmeu najrazvijenijih zemalja Evrope da se prika~u kao legitimni naslednici helenske kulture, duhovne kolevke m oderne evropske civilizacije, i na taj na in obezbede duhovno vostvo. Sukobi izmeu najmonijih kolonijalnih metropola oko podele kolonijalnog plena i borba za dominaciju na evropskom prostoru (u tom kontekstu poraz Francuske u ratu sa Pruskom) bili su dodatni motivi zbog kojih je Kuberten insistirao na koriaenju sporta za razvoj borila kog duha kod francuske bur~oaske mlade~i. Prihvatajui socijalno darvinisti ke zakone kao neprikosnoveni osnov razvoja druatva, Kuberten odbacuje pacifizam kao temelj uspostavljanja odnosa meu narodima (rasama) i proglaaava rat za neminovnu (i dobrodoalu) sudbinu ove anstva. Moderne olimpijske igre nisu zamialjene kao "svetkovina posveena miru", ve kao "sveto primirje" (la treve sacree) tokom koga e neprijateljske strane privremeno odlo~iti oru~je da bi iskazale potpunu pokornost belicioznom duhu koji vlada svetom. <P> Kuberten pronalazi "kulturno" nadahnue za svoj olimpizam na svetskim industrijskim izlo~bama (poput one koja je 1889. odr~ana u Parizu), u kojima je video spektakularni izraz globalizacije kapitalizma - ato e postati izvoriate olimpijskog spektakla - kao i na militaristi kim ceremonijama i drugim pompeznim manifestacijama vladajue "elite". Vojni defile, pozdravni govor najviaih predstavnika vlasti i njihovo pokroviteljstvo nad manifestacijom su detalji koji e postati udarni deo olimpijskog ceremonijala. Oni nedvosmisleno ukazuju na istinu da su olimpijske igre zamialjene kao spektakularni na in veli anja i iskazivanja pokornosti uspostavljenom poretku, ato zna i kao <i>par excellence</I> politi ka manifestacija. Pored toga, Bruksova takmi enja na "olimpijskim poljima" u `ropaajru ostavila su sna~an utisak na Kubertena. "Sve arski karakter" takmi enja (himna, poruke, zastave, krunisanje pobednika, nagrada za poeziju, itd.) postae jedna od osnovnih karakteristika olimpijskih igara. Ovome treba dodati i zna aj koji e, preko engleskog duhovnog uticaja na Evropu i Ameriku, dobiti lik engleskog <i>gentleman</I>-a na formiranje prototipa "internacionalnog" sportiste koji je simboli;no otelotvorenje aristokratskih ideala u razvijenom kapitalizmu i kao takav nosilac <I>fair-play</I>-a koji e postati internacionalni kodeks "civilizovanog ponaaanja" u sportu. <P> <BR> <a name="rel"><B>OLIMPIZAM KAO POZITIVNA RELIGIJA</B></a> <P> Kada je re  o odnosu olimpizma i religije Kuberten je, za razliku od mnogih njegovih nastavlja a koji nastoje da prikriju pravu prirodu modernog olimpizma, kristalno jasan: "Prva suatinska karakteristika starog kao i novog olimpizma je da je on religija." Polazei od Kontove filozofije Kuberten nastoji da uspostavi novi duhovni sistem koji e odgovarati socijalno darvinisti kom i progresisti kom duhu kapitalizma, koji e "upiti" sve druatvene (klasne) protivre nosti koje sputavaju razvoj kapitalizma i omoguiti njegovu nesmetanu globalnu ekspanziju. Radi se o stvaranju "dinami ne religije" (Brendid~) koja je, pored efikasnosti u uspostavljanju "socijalnog mira" i uvoenja "reda u glavama ljudi" (Kuberten), u stanju da "prevazie" postojee (stati ne) religije (odbacujui njihovo emancipatorsko naslee) jer nije omeana odreenim na inom ~ivota i nacionalnim kulturama, ve proisti e iz "dinami kog", univerzalnog i totalitarnog duha kapitalisti kog globalizma. Imajui u vidu duhovna izvoriata olimpijske ideje mo~e se zaklju iti da je olimpizam uobli ena, i preko olimpijskog pokreta i olimpijskih igara realizovana, pozitivna religija koja je "analogna pozitivnoj filozofiji" (Prokop) i koja treba da u modernom dobu odigra onu ulogu koju je tradicionalna religija imala u srednjem veku. Olimpizam postaje duhovni svod iz koga proisti e sav "humanizam" i koji pru~a kona ne odgovore na sva bitna pitanja ljudske egzistencije. Otuda je re  o olimpizmu mogua samo kao njegovo veli anje. Istovremeno, u njemu se briae razlika izmedju religiozne i svetovne sfere: sam ~ivot postaje slu~ba olimpijskim bogovima. Moderni olimpizam nastoji da bude neprikosnovena duhovna mo kojoj ovek ne slu~i kontemplacijom, meditacijom, izricanjem molitvi i kle anjem nego, poput antike, svakodnevnim agonisti kim aktivizmom. }ivot kao neprestana borba izmeu ljudi, nacija i rasa za mesto pod suncem - to je bit olimpijske pobo~nosti. U tom smislu sport je idealizovani oblik "pravog" ~ivota, dok su olimpijske igre simboli no otelotvorenje duhovnog i delatnog jedinstva sveta. Imajui u vidu Kubertenovo nastojanje da eliminiae kriti ki racionalizam i emancipatorske tekovine ove anstva, mo~e se rei da se radi kako o svojevrsnoj totalitarnoj misli, tako i o totalitarnom duhovnom i politi kom pokretu. Olimpizam postaje svojevrsna "crna rupa" u kojoj treba da nestane svaki nagoveataj iskoraka iz postojeeg sveta. <P> <BR> <a name="rel1"><B>1. Olimpizam i hriaanstvo</B></a> <P> Moderni olimpizam nije pokuaaj stvaranja "novog hriaanstva", zaata se zalagao Sen Simon, ve novog paganizma: helenska civilizacija predstavlja (idealizovano i osakaeno) duhovno izvoriate i uporiate olimpizma. Kuberten nastoji da od olimpizma stvori religiju analognu anti kom paganizmu koja u potpunosti integriae oveka u svoju duhovnu orbitu i uklanja mogunost da se (kriti ko-menjala ki) odnosi prema postojeem svetu. Olimpijske igre postaju najviaa religiozna ceremonija posveena stvaranju i veli anju kulta postojeeg sveta, ato zna i osnovnih principa na kojima se on temelji. <P> Kuberten je nezadovoljan hriaanstvom jer ono (sa svojim idejama o oveku kao "bo~jem biu", "o boljem svetu", "jednakosti", "bratstvu"...) predstavlja suprotnost socijalno darvinisti koj doktrini i progresisti kom duhu, noseim stubovima kapitalisti kog poretka. `to je joa va~nije, hriaanstvo se pokazalo nedovoljno efikasnim u spre avanju ustanaka, pobuna i revolucija, koje su potresale Evropu krajem 18. i tokom 19. veka, pogotovu u ovladavanju i kontrolisanju sve brojnijeg, organizovanijeg i politi ki svesnijeg proletarijata koji se izborio za pravo da legalnim sredstvima politi ke borbe doe na vlast. Otuda potreba za efikasnijom religijom koja e odgovarati "novom duhu" vremena i koja e postati objedinjavajua duhovna snaga druatva koja e biti u stanju da integriae radnike u uspostavljeni poredak i obra una se s emancipatorskim nasledjem graanskog druatva, s kriti ko-menjala kom sveau i idejom budunosti. Kuberten ukida bo~anski svod i opredeljuje se za prirodni poredak koji odgovara progresisti kom i ekspanzionisti kom duhu kapitalizma. Postojei poredak nije realizacija bo~anske volje niti ima bo~anski karakter, ve je rezultat dejstva (neumnih, neduhovnih, nemoralnih, neestetskih) prirodnih zakona koji vladaju u ~ivotinjskom svetu. "Teoloaki" i "metafizi ki" svet "prevazien" je pozitivnim svetom. <P> Paganin Kuberten ne krije da je za njega olimpizam religija koja "nadilazi" ne samo hriaanstvo, ve i sve druge ("etni ke") religije (koje se, po Kubertenu, nalaze, kao religije "ni~ih rasa", ispod nivoa hriaanstva) i da nastoji da postigne ono ato nije poalo za rukom Katoli koj crkvi: da se obra una s tradicionalnim religijama i nacionalnim kulturama i izvrai duhovnu kolonizaciju sveta. Prema Kubertenovoj doktrini, olimpijske igre trebalo je da postanu najviai religiozni obred savremenog sveta koji e potisnuti u drugi plan tradicionalne religiozne praznike. U tom smislu "sveti ritam" odr~avanja olimpijskih igara postaje neprikosnoveni duhovni vodi  ove anstva prema kome se odreuju sva druga svetska zbivanja : olimpijski kalendar preuzima ulogu hriaanskog kalendara i olimpijske igre postaju glavni oblik u kome se izra~ava trajanje i grani nici kapitalisti kog vremena. Olimpijske igre bliske su hriaanskom uskrsu, s tim ato one ne predstavljaju obnavljanje duhovne snage hriaanstva i u vraivanje vere u boga, ve ponovno raanje ~ivotne snage kapitalizma i u vraivanje vere u postojei svet : olimpijske igre su kapitalisti ki uskrs. <P> Kuberten odbacuje ekumenizam, ali prihvata hriaanski (katoli ki) univerzalizam (iz koga sledi hriaansko "misionarstvo" jezuitisti kog tipa) i polazei od njega uspostavlja olimpizam kao ideologiju kapitalisti kog (imperijalisti kog) globalizma. Bur~oaski "kosmopolitizam" i "humanizam" ine suatinu olimpizma kao "univerzalne religije". Sa olimpizmom se ne razvija kriti ki odnos prema postojeem svetu, kao ato je to slu aj sa hriaanstvom, ve se stvara idolopokloni ki odnos prema njemu. Kuberten je ukinuo bo~anski svod da bi putem olimpizma obogotvorio kapitalizam. Njegova "Oda sportu" upuuje na pravu prirodu modernog olimpizma. Kuberten se na po etku svake strofe obraa sportu sa pobo~nim usklikom divljenja: "Oda sportu" postaje svojevrsni "Tedeum". Sport, kao otelotvorenje egzistencijalnih principa kapitalizma u istom obliku, postaje vrhovno bie i kao takav sudbinska sila. Nije slu ajno ato Kuberten insistira na olimpizmu kao "kultu postojeeg sveta" i ato stvaranje "religioznog oseanja" prema vladajuim odnosima, koji se u mitoloakom obliku pojavljuju na olimpijskim igrama, predstavlja najva~niji cilj njegove "utilitarne pedagogije". Odlazak na stadion zamenjuje odlazak u crkvu; telesno ve~banje i sportska nadmetanja zamenjuju asketski ~ivot i hriaanske molitve i postaju obred posveen stvaranju kulta postojeeg sveta. <P> Rukovodei se Kontovim "pozitivisti kim papinstvom" (Vindelband) i idejom o "zapadnja kom komitetu" koji e od pozitivisti ke filozofije stvoriti novu "religiju ove anstva", Kuberten nastoji da uspostavi novu crkvu sa olimpijskim sveatenstvom, novom dogmatikom, mitovima i kultom. Sam Kuberten o tome ka~e: "Za mene sport predstavlja religiju sa crkvom, dogmama, kultom... ali posebno sa religioznim oseanjem". Govorei o MOK-u Kuberten konstatuje: "Mi nismo izabrani, mi smo samoregrutovani, i naai mandati nisu ograni eni. (...) Mi ne diramo u privilegije sportskih udru~enja; mi nismo savet za tehni ka pitanja. Mi smo, jednostavno, "poverenici" olimpijske ideje." Kuberten je proglasio olimpizam za najviau i jedinu pravu religiju modernog doba, a sebe za vrhovnog sveatenika modernog olimpijskog paganizma - "bo~anskog barona", kako su ga nazvali njegovi najodaniji sledbenici. Kuberten je hteo da od olimpijskih igara napravi duhovni centar sveta - novi Vatikan. On govori o olimpijskim igrama kao o "crkvi" (duhu njegovog olimpijskog paganizma viae bi odgovarao naziv "svetiliate") nastojei da sa uva njen autoritet kao tradicionalnog i institucionalizovanog oblika politi ke integracije vladajue klase i sredstva za duhovno pokoravanje radnih "masa". <P> Moderne olimpijske igre nisu vezane za odreeno "sveto tle" (poput anti ke Olimpije) na kome se igre uvek odr~avaju, ve prostor koji je od strane "olimpijskih otaca" iz MOK-a odreen za odr~avanje olimpijskih igara - time ato se na njemu odvijaju igre - postaje "sveto mesto". Njegova "svetost" proisti e iz "svetosti" olimpijskih igara, ato zna i da na njemu, dok traju olimpijske igre, vlada nadljudski i nadistorijski olimpijski duh. Tzv. "olimpijski mir" podrazumeva da niata ovozemaljsko ne sme da uznemiri odvijanje najviaeg religioznog ceremonijala na kome se "najbolji" predstavnici nacija i rasa klanjaju vladajuem duhu nastojei, "poateno se borei", da zadobiju njegovu naklonost. Neprestana promena mesta na kome se odr~avaju olimpijske igre nije samo oblik u kome moderni olimpijski paganizam iskazuje svoju dinami nost, ve i izraz nastojanja da olimpijska religija "prodre" u sve delove sveta. Meutim, olimpijske igre nisu zamialjene kao "putujui cirkus" koji prikazuje olimpijske predstave. Za Kubertena je od najvee va~nosti etvorogodianje pripremanje olimpijskih igara u zemlji-domainu. U tome je on video na in da olimpijska religija, aktivnim u eaem ljudi u pripremanju igara, prodre ne samo u njihovu svest, ve i u njihovo "bie". Ono sa im je Kuberten bio posebno oduaevljen kada je re  o Berlinskim olimpijskim igrama, je da su nacisti uspeli da mobiliau najaire druatvene slojeve u njihovoj pripremi, i da ih na taj na in "pridobiju" da postanu poklonici olimpijskog kulta. Mobilizacija "masa" za izvraavanje ciljeva koje pred njih postavlja vladajua "elita" eliminacijom (kriti kog) uma i njihovom fanatizacijom - predstavlja jedan od kamena temeljaca olimpijske doktrine. Istovremeno, odlazak na olimpijske igre postaje hodo aae duhu koji vlada svetom, dok su olimpijci "elita" ove anstva koja u ime svojih nacija (rasa) borbom na "svetom" olimpijskom boriliatu izra~ava bezuslovnu pokornost moi koja vlada svetom - nastojei da pridobije njenu milost. <P> Po hriaanskoj doktrini bog je stvorio oveka od ne~ive prirode i udahnuo mu ~ivot u obliku duae. Smisao ovozemaljskog ~ivota je oslobaanje duae iz telesne "tamnice" da bi mogla da se vine ka ve nosti. Otuda u hriaanstvu dominira pokret tela ka grobu i pokret duae ka bogu: "Jer koji sije u tijelo svoje, od tijela e po~njeti pogibao ; a koji sije u duh, od duha e po~njeti ~ivot vje ni". Kuberten je ukinuo duau i na taj na in raskinuo vezu oveka sa bogom, da bi od miaiavog tela stvorio neraskidivu vezu oveka sa postojeim svetom. Kuberten, poput Ni ea, u preziru prema telu vidi prezir prema zemaljskom ~ivotu. Za razliku od Ni ea koji, suprotstavljajui se hriaanskim "prezira ima tela", u telu vidi izvoriate i osnovni uslov "vlastitosti" oveka, Kuberten vidi u telu ono ato hriaani vide u duai: sredstvo za ukidanje njegove vlastitosti i za potpuno uklapanje u postojei (obogotvoreni) svet. Za Kubertena ovek nije privremeni stanovnik planete koji sti e ve nost u bogu, ve predstavlja kontinuitet ~ive prirode i najviai oblik u njenom razvoju i kao takav je njen nerazdvojni deo, a zakoni koji vladaju u ~ivotinjskom svetu su vrhovna stvarala ka i pokreta ka snaga sveta. <P> Kubertenova koncepcija nije samo radikalni obra un s Platonovim shvatanjem odnosa izmedju tela i duha, ve i s katoli kom maksimom <i>cura del corpo si, culta del corpo no</i>, koja predstavlja "omekaanu" varijantu izvornog hriaanskog odnosa prema telu kao "tamnici duae". Nastojei da izgradi kult miaiavog tela i telesne snage, Kuberten odbacuje i maksimu mens sana in corpore sano i stvara novo na elo: mens fervida in corpore lacertoso - koje postaje jedno od njegovih najva~nijih polaziata u stvaranju pozitivnog oveka. Razli it odnos prema telu ukazuje na razli it odnos prema ~ivotu : stvaranje kulta miaiavog tela slu~i za stvaranje kulta ovozemaljskog ~ivota. Kuberten: "Oblikujui svoje telo ve~banjem kao ato vajar oblikuje kip, anti ki atleta je iskazivao poatovanje bogovima. inei isto, moderni atleta slavi svoju zemlju, svoju rasu, svoju zastavu." Miaiavo telo u borila kom naponu dobija kod Kubertena onaj zna aj koji za hriaanstvo ima ~udei pogled isposnika koji je usmeren ka nebu. <P> Kuberten je svoj odnos prema hriaanstvu jasno odredio joa kroz odnos prema Arnoldu, kod koga je prisutno paganizovanje hriaanstva. Arnold je nastojao da iskoristi sport, da bi od akole stvorio "civilizovani" zverinjak u kome se "red" uspostavlja bespoatednim tla enjem slabijih od strane sna~nijih. Po Kubertenu, re  je o najviaem obliku "moralnog usavraavanja" mladih koje u potpunosti odgovara ~ivotu za koji se deca (bur~uja) pripremaju. Arnold je od sporta stvorio sredstvo za stvaranje kulta "miaiavog" tela i karaktera koji odgovara prirodi kapitalisti kog druatva, ali je na njega nastojao da nasadi hriaanski moralizam; Kuberten odbacuje hriaansku "krotkost", kao i sve ono ato predstavlja ograni enje za "gospodarsku rasu" u njenom nastojanju da pokori svet: od "miaiavih hriaana" ostaju miaii i nezaja~ljiva gramzivost koju Kuberten proglaaava za motornu snagu "progresa". <P> Uspostavljanje rigidnog dualizma izmeu tela i duha, s tim ato je telo podreeno duhu, predstavlja jednu od najva~nijih dodirnih ta aka izmeu modernog olimpizma i hriaanstva. U tom kontekstu obe ideologije instrumentalizuju telo i u njemu vide sredstvo za ostvarivanje "viaih" ciljeva. Dok je u hriaanstvu telo orue za ostvarivanje "bo~je volje", u Kubertenovoj doktrini ono predstavlja sredstvo za realizaciju strateakih interesa kapitalizma. Uprkos tome ato insistira na "~ivotinjskoj prirodi" oveka i ato se oslanja na zakone evolucije, Kuberten se svojom "utilitarnom pedagogijom" obra unava s prirodnim biem oveka i na taj na in kida veze oveka sa prirodom. Kuberten je do te mere liaio oveka prirodnosti i instrumentalizovao ga, da se njegov odnos prema ljudskom telu pribli~ava onom koji e Dekart uobli iti u svojoj mehanicisti koj filozofiji telesnog, s tim ato je on posredovan mazohisti kim duhom jezuitizma i destruktivnim duhom kapitalisti kog progresizma. Za razliku od hriaanskog meditativnog aktivizma koji vodi sputavanju i odumiranju telesnih (prirodnih) funkcija, sportski aktivizam (koji se zasniva na apsolutizovanom principu "veeg napora" koji odgovara maksimi <i>citius, altius, fortius</i>) vodi manijakalnom intenziviranju miainog napora i time do potiskivanja, degenerisanja i uniatavanja prirodnog bia oveka, kao i duhovnosti i umnosti. <P> Moderni olimpizam je i u drugim pitanjima blizak hriaanstvu. Radi se, pre svega, o njegovom antislobodarskom karakteru. Olimpijsko "pomirenje" s postojeim svetom i uniatavanje slobodarskog dostojanstva oveka u suatini odgovara hriaanskom zahtevu upuenom potla enima, da se bezuslovno pokore svojim gospodarima i da bez roptanja trpe nepravdu. Karakteristi an je stav apostola Pavla iz poslanice Timotiju: "Robovi koji su god pod jarmom da pokazuju svaku ast svojijem gospodarima..." Na bliskost ovih doktrina upuuje i ukidanje oveka kao emancipovanog graanina (i time graanskog druatva) i njegovo svoenje na podanika apsolutizovane vladajue volje. Zatim, obra un s kriti kim umom i podreivanje oveka neprikosnovenom i od oveka nezavisnom duhovnom autoritetu (uspostavljanje "vladavine u glavama"). Potiskivanje i uniatavanje igra ke prirode oveka (erosa, stvarala ke spontanosti) predstavlja joa jednu dodirnu ta ku modernog olimpijskog paganizma i hriaanstva. Zajedni ko je i to ato ovek nije stvaralac sveta ve je orue sudbine (boga, prirodnih zakona), ato zna i da se ukida subjektivna sloboda i kategorija mogunosti. Insistiranje na neprikosnovenosti patrijalhalnog poretka i degradacija ~ene na inkubator joa jedna je nit koja spaja hriaanstvo i olimpizam. Prezir prema radu je ono ato je karakteristi no za obe doktrine. Za hriaanstvo rad je prokletstvo na koji su ljudi osueni ("Radi u znoju lica svog!"), a radnici shodno tome prokletnici. Proizvodnja druatvenih dobara odvaja se od njihovog prisvajanja. Parazitizam i plja ka radnih "masa" postaje "bo~ansko" i "prirodno pravo" monih. U molitvama ljudi se zahvaljuju bogu za "hleb nasuani", iako su ga stvorili svojim radom. Isto shvatanje zastupa Kuberten: "Ljudska rasa je od svojih vladara oduvek tra~ila da joj obezbedi zabavu kao i sredstva za ~ivot". To tvrdi aristokrata Kuberten koji je nasledio porodi no bogatstvo, nagomilano tokom vekovne plja ke francuskih seljaka, od 500 000 zlatnih francuskih franaka! I hriaanski agon blizak je "sportskom duhu". Izmedju "pravih" hriaana uspostavljeno je takmi enje u patnji, budui da onaj ko viae pati ima vee izglede da proe kroz vrata raja. Otuda su najvei "mu enici", kao rekorderi u patnji, najviai izazov za vernike. Meutim, dok je hriaanin, rukovodei se trgova kom logikom, spreman da bespogovorno podnosi nepravdu da bi se domogao nagrade u obliku "ve nog bla~enstva" - ovozemaljski ~ivot postaje ulog koji treba da donese neuporedivo veu dobit - Kuberten nudi ljudima "nagradu" u vidu samog ~ivota u kome jedni ("gospodarska rasa") pronalaze "sreu" u sadisti kom tla enju "slabih", a drugi (radnici, "ni~e rase" i ~ena) u mazohisti kom dodvoravanju vladajuoj moi. Olimpizam je sredstvo za razvoj belicioznog karaktera kod bur~oaske mlade~i istovremeno kada je sredstvo za pacifikovanje radnika i kolonijalizovanih naroda. Ovo "sveto dvojstvo" prisutno je i u hriaanstvu od kada je postalo orue u rukama parazitskih klasa. Kuberten proglaaava princip "vladavine u glavama" za svoj vrhovni politi ki princip koji je, (zlo)upotrebom hriaanstva, vekovima primenjivan od strane vlastele i sveatenstva. "Originalnost" Kubertena sastoji se u tome ato je ~eleo da povrati efikasnost tog principa upotrebljavajui nova sredstva koja odgovaraju novom vremenu. U nastojanju da ovlada duhom oveka i na taj na in itavim njegovim ~ivotom, hriaanstvo propisuje molitve i praznike: postoje dani kada se treba "radovati", a kada "~aliti"; kada jesti, a kada gladovati; kada raditi, a kada svetkovati... I Kuberten nastoji da uspostavi totalnu duhovnu kontrolu nad ljudima, ali tako ato e utopiti duh oveka u svakodnevni ~ivot da bi njegovo ponaaanje u potpunosti bilo uslovljeno vladajuim odnosima: ne hriaanska dogma, ve sam ~ivot postaje duhovno vrelo iz koga se ovek svakodnevno napaja. <P> <BR> <a name="rel2"><B>2. Olimpijska dogmatika</B></a> <P> <P> Kuberten navodi re i Alberta Tibodeta da se uobi ajeni religiozni ~ivot "sastoji u u enju knjiga napamet", a da je gr ka religija - "religija bez knjiga",(12) ato postaje "zlatno pravilo" modernog olimpijskog paganizma. Ne spoznaja "bo~je re i", ne njeno ponavljanje, promialjanje i do~ivljavanje, ve borba za pobedu nad drugima i borba za "pobedu nad sobom" (princip "veeg napora" kao osnov "usavraavanja"), postaje temelj olimpijskog jevanelja i osnovni na in vraenja religiozne slu~be. Sam ~ivot, koji je sveden na neprestanu borbu za opstanak, postaje izvoriate (pozitivnog) religioznog duha i slu~ba nadljudskim silama, a olimpizam izgradnja njegovog kulta. Sli no anti kom, moderni olimpizam te~i da bude sveobuhvatna duhovna mo kojoj ovek ne slu~i kontemplacijom i meditacijom, ve svakodnevnim agonalnim aktivizmom. Ne postoji bilo koji putokaz koji pru~a oveku mogunost da uspostavi (kriti ko-menjala ki) odnos prema postojeem svetu i da postavi pitanje o smislu ~ivota. }ivot kao neprestana borba izmeu ljudi, nacija i rasa za mesto pod suncem - to je bit olimpijske pobo~nosti. Poput Homerovih junaka i savremeni (malo)graani ne dr~e propovedi da bi prizvali bogove, ve to ine bespoatedno se meusobno borei za dominaciju. U tom kontekstu olimpijske igre pojavljuju se kao idealizovani izraz osnovnih ~ivotnih principa uspostavljenog sveta, kao njihov devi anski oblik. One su "festival mladosti" (Kuberten), ato zna i obnavljene vere u "ve ne" olimpijske ideale i sticanje nove "moralne snage" - da bi se sa novim elanom nastavilo tamo gde se stalo. Otuda Kuberten daje takav zna aj "svetom ritmu" olimpijskih igara koji ni po koju cenu ne sme da bude prekinut. <P> Za razliku od hriaanskog "prvo je bila re " i Geteovog "prvo je bilo (ljudsko) delo", kod Kubertena nema po etka u razvoju ljudskog druatva, ve je uspostavljen neprekidni kontinuitet ~ivotinjskog sveta iji se razvoj zasniva na zakonima evolucije - koji su "nadgraeni" vladajuim duhom kapitalizma. Radi se o aktivizmu koji slepo sledi vladajuu ~ivotnu logiku koja se izra~ava u socijalno darvinisti kom principu bellum omnium contra omnes i progresisti kom principu citius, altius, fortius. U tom smislu, Kubertenov religio athletae ne podrazumeva samo potpunu pokornost sportista vladajuem duhu kapitalizma, ve i njihovo potpuno u~ivljavanje u ulogu koju, kao simboli no otelotvorenje tog duha, imaju. Oni svojim itavim biem, ato dolazi do izra~aja u telesnom izgledu i pokretu, treba da budu