Više od 60 000 ljudi je iz 52 države stiglo u Pariz, na II Europski Socialni Forum, koji - kao međunarodni forum grupa koje odbijaju interese IMF, WTO, i Svijetske Banke i traže alternativnu globalizaciju - jedini na svijetu pruža mogućnost za javni pristup mnenja koje kritizira sadašnje svijetsko uređenje. Posjetioci Foruma (među njima zastupnici više stotina građanskih organizacija) su mogli birati između više stotina predavanja, seminara i radionica. Učesnici su poslednji dan Foruma organizirali demonstracije na parškim ulicama, gdje je više od sto tisuća ljudi demonstriralo za ciljeve i glavne vrijednosti Foruma.

Kada čuju riječ "anti(alter-)globalizam" prosječnim ljudima se pojavi slika bande ljutih mladih ljudi koji lome izloge i prave buku na ulicama zapadnih gradova, a to djelovanje objašnjavaju sa stalnim pozivanjem na nekakvo maglovito, loše definirano osjećanje protiv sustava. To nije čudno jer je to imidž što putem izvještaja domaćih medija (koji su uglavnom tendenciozni a daleko od objektivnisti) jedino može proći granice naše domovine. To je uzrok česte pojave netačnih informacija u vezi sa pokretom na domaćim javnim forumima.

Priča je počela krajem 70-ih, kada su vođe zapadnoeuropskih država redom prelazile na neoliberalnu politiku gospodarstva, počevši reformu starog društva blagostanja, zasnovanog na kejnzianskim temeljima, koje je pružilo mnogobrojne socijalne usluge za društvo, što je postalo neophodno za niže slojeve. Ali nova politika gospodarstva nije ispunila nade; zbog uvođenja slobodnog tržišta, sa jedne strane tržišta nacionalnih država postaju nezaštićena i nestabilna, a multinacionalne korporacije (koje su već duže vreme prisutne na tržištu) su se učvrstile, putem međunarodnih financijskih organizacija su dobijale sve veću kontorlu nad svijetom, omogućivši im da prema interesima profita promene međunarodno pravo. Neoliberalizam odgovara jedino onima na vrhu, ali njegove posljedice su katastrofalne - u svijetu brzo raste jaz između bogatih i siromašnih, ustaljuju se krize, nezaposlenost, bijeda, a izrabljivanje čovjeka i prirode postaje sve intenzivnije.

Taj izazov neoliberalizma je izazvao antiglobalistički pokret, čije su se grupe uskoro pojavile na svakom savjetovanju međunarodnih financijskih organizacija koje sprovode interese transnacionalnog kapitala i velikim masovnim demonstracijama izražavale svoj prosvjed protiv globalizacije kapitala - koji se obično završavao sukobima između mase i policije.

Prvi ESF, organiziran lane u Firenci, je bila važna promjena paradigme u povijesti pokreta. Novo geslo "new global" je smjenilo staro "no global", na mjesto pustog odbijanja je stupila svijesna kritika i traženje alternativnih svijetskih uređenja. U okviru određenom od Foruma (svijesna kritika sadašnjeg društva i sustava koja se pre svega odnosi na čovjeka i na solidarnost, a odbija kapitalističko tlačenje, nehumane ideologije i rat, zasnovana na temelju građanskih organizacija) počelele su uzavrele a plodne rasprave koje su rezultirale u konkretnom programu djelovanja. ESF-ov uspijeh dokazuju i završne demonstracije; više od milijun ljudi je izašlo na ulice da protesuje protiv iračkog rata.

Demonstracije (koje su - besprimjerno u povijesti ovih demonstracija - protekle mirno, bez nasilja) su pokrenule svijetsku protestnu akciju, besprimjernu u svijetskoj povjesti. Na svih 6 kontinenata ukupno sto milijuna ljudi je demonstriralo protiv imperijalizma i rata SAD-a.

Ovogodišnji ESF je bio praćen sa daleko manje straha nego prošle godine kada je Oriana Fallači "vandalskim antiglobalističkim hordama" plašila mirne građane Firence (a koji su cijelo vrijeme bili solidarni sa demonstrirajućim masama, umjesto da nasednu na huškanje neofašista). Parižani su znali da se nemaju čega plašiti - zbog toga je medijski odjek ESF-a bio daleko manji nego lane. Novinarima je bilo dovoljno da napišu svoje uobičajene glupe fraze o antiglobalistima u vezi sa događajima, ne mareći za njegove prave i jako važne konsekvence.

Klasična pitanja alterglobalizma su i ove godine dominirala predavanjima Foruma, kao na primer pitanje održivog razvoja, borbe protiv rasizma, sindikata, kampanje za ljudska i socijalna prava i za mir - pitanja u vezi sa korijenom problema: neoliberalizam, velesile koje služe interesima transnacionalnog kapitala, pitanje preobraženja MFO. Uz to su se pojavili i problemi koji imaju specijalni aktualitet kao međunarodni privatizacijski ugovor (GATS) ili stanje pokreta protiv rata.

Ali pojavila su se i takva pitanja - u prvom redu vezana za praksu - koja znače nešto kvalitativno novo u koncepciji alterglobalista. Iako alterglobalističkim pokret - prvo zbog pomjeranja svijetske politike na desno, drugo zbog njihovih žestokih akcija - često asocira na radikalizam, sam pokret ne možemo nazvati radikalnim, jer želi promjeniti samo neke stvari u sustavu i to želi obaviti reformama. Originalna koncepcija alterglobalizma zapravo zaokuplja ono mjesto na političkoj paleti gdje se ranije nalazila tradicionalna socijaldemokracija (koja se sada pretvorila u neoliberale) Međutim, tokom razvoja pokreta promjenili su se i stavovi organizacija koje učestvuju u pokretu, dobro se može vidjeti jedno jasno pomjerenje na lijevo, radikaliziranje ne samo u metodama nego i u ciljevima. Kako se pokret širi i kako analize postaju sve dublje i temeljnije, sve više ljudi prepoznaje da se korijen problema ne nalazi u površnim karakteristikama, nego je problem sam temelj: kapitalizam.

Sve jače i jače se čuje zahtijev za ujedinjenje različitih tipova kritike (npr. korištenje ujedinjene kritike globalizacije i pokreta protiv rata da pokažemo temeljne greške kapitalizma), sve glasnije se čuje pitanje: "Da li je dovoljno da se pokret zadrži u originalnoj koncepciji ili je potrebno temeljno preispitati tu staru - reformističku - koncepciju?" Da li je dovoljno da se (na malograđanski način) borimo samo za odbranu tijekovina društva blagostanja ili treba krenuti dalje, prema bolje artikulisanoj kritici kapitalizma i postupiti sa konkretnim zahtijevom da uništimo taj nepravedni sustav?

Iz postojanja ove dileme u Parizu, i suprotnosti koja se jasno pokazala na raspravama o najrazličitijim temama se jasno vidi da mainstream organizacije pokrete skreću prema drugoj, radikalnoj strani, a one organizacije koje ne mogu prevazići svoju staru, povrsnu kritiku društva postaju sve više izolovane.

Forum se i ovog puta završio sa demonstracijom za mir velikog formata. Pariška policija izvjestila je medijima da je samo 40 000 ljudi učestvovalo u demonstracijama, ali je zapravo stotine tisuća ljudi demonstriralo na pariškim ulicama. Šarena, karnevlska masa je hodala ispod transparenata različitih organizacija i PACE zastava poznatih sa prošlogodišnjih demonstracija. Iako su radnje i restorani bili cijelo vrijeme otvoreni, mnogo policajaca je motrilo na masu iz manjih ulica, koja je - iako tijekom demonstracije više puta provocirana od strane fašističkih grupa - cijelo vrijeme uspijela sačuvati mir i dostojanstvo demonstracija, na dostojanstveni način pokazavši svijetu i predati još većem broju ljudi vodeću misao ESF-a: Jedan drugi svijet je moguć!